Kako nastaju talasi na moru?
Vodeni talasi na morima nastaju kada vazdušni pritisak vetra dovede do pojave polja povišenog pritiska na vodenoj površini ispod njega, a ova polja predaju višak primljene kinetičke energije okolnim česticama vode u pravcu dejstva vetra, što dovodi do nastanka talasa pritiska u moru.
Sa povećanjem brzine vetra, morski talasi postaju pravilni i kreću se duž površine vode u pravilnim razmacima i sa predvidljivim brzinama i amplitudama, tj. visinama. Vetar brzine od 3 do 15 kilometara na čas stvara vodene talase sa periodima do 3 sekunde, a maksimalna veličina morskog talasa nastalog pod dejstvom vetra od oko 15 kilometara na čas iznosi oko 0,55 metara, dok je prosečna veličina talasa u ovom slučaju jednaka jednu stopu, tj. 0,3 metra.
Vodeni talasi daleko od obale postaju nestabilni kada brzina vetra za 1,3 puta prelazi brzinu kretanja vodenog talasa i oni tada postaju naglo strmiji i počinju da se obrušavaju napred, stvarajući belu penu ispred sebe. Postoje i posebno veliki talasi koji nastaju usled seizmičkih aktivnosti morskog tla, odnosno usled podvodnih zemljotresa, vulkanskih erupcija ili klizanja morskog dna. Ovakvi talasi se nazivaju cunami, a njihova talasna dužina iznosi oko 100 do 200 kilometara, kreću se brzinama od oko 725 – 800 km/h, a najčešće se pojavljuju u tzv. vatrenom prstenu, 32 500 kilometara dugačkoj zoni intenzivne seizmičke i vulkanske aktivnosti u Tihom Okeanu.
