Kako funkcioniše vodosnabdijevanje?
Većina modernih gradova posjeduje po jedan ili nekoliko vodenih tornjeva u kojima se čuva stotine hiljada litara čiste, pitke vode koja se uz pomoć snažnih pumpi ubrizgava i diže u njih.
Iz podnožja vodenog tornja napunjenog vodom izlazi jedna cijev koja se zatim grana u mnogo cijevi od kojih svaka vodi do pojedinačnih potrošača.
Kako su ti vodeni tornjevi nadmorskom visinom iznad naših česmi u stanovima i kućama, kada odvrnemo slavinu, mi zapravo otvaramo ventil kroz koji voda, spontano se krećući iz oblasti većeg u oblast nižeg pritiska (kao i sve druge materijalne čestice u prirodi) savladava nadole usmjerenu silu gravitacije i počinje da curi ili teče.
Voda u stvari teče jer voda u vodotornju pritšće svu vodu ispod sebe i istiskuje je kroz cijevi ka našim česmama. Kada nivo vode u vodenom tornju počne da opada, pumpe nastavljaju da dopunjuju toranj sa vodom tako da u njemu postoji uvijek isti pritisak na izlaznoj cijevi, odnosno uvijek je približno isti nivo vode u njemu.
U praksi kako ovo funkcioniše možemo isprobati tako da napunimo plastičnu čašu ili kofu sa vodom i zatim probušimo jednu rupu na sudu, sva voda iznad nivoa rupe će isteći kroz otvor. Razlog tome je što voda iznad rupe kao što smo rekli pritišće svojom težinom vodu ispod sebe i istiskuje je kroz otvor. Što je veća visina vodenog stuba iznad nivoa rupe, to će biti veći pritisak koji djeluje na vodu u okolini rupe, pa će i voda brže izlaziti kroz otvor.
Kada se nivo vode recimo u vodotornju ne bi dopunjavao, tada bi voda u slavini uslijed nedostatka pritiska vode počela da ističe sporije, pa bi na kraju i prestala da ističe što se često dešava kada nam nestane vode u kući. Zato prvo vode nestane na višim spratovima zgrada. Takođe, što dalje voda putuje kroz cevi, to će se njen pritisak smanjivati usled trenja (odnosno zagrijavanja zidova cijevi), kao i usljed prolaska kroz krivine koje usporavaju tok vode, pa joj tako smanjuju i pritisak.
